Duration: 4:28

Ljudi ko prolaznici kroz moj život prolaze Dolaze da uzmu sve što dajem zatim odlaze Za to vrijeme svaki od njih sa mnom dobar je Ali kada jednom ode sutra više me ne poznaje Kad sretne me na ulici više me ne pozdrave Slago bi kad bi reko da ne bole me te spoznaje Pa Priznajem bol i glasno vičem dosta je Al sam sam si kriv jer preozbiljno shvaćam prolazne Izvadi sjećanje iz sefa, a sef vrijeme je Kreću uspomene načini da dohvatiš te predmete Obrišeš prašinu koja s vremenom se skupila Da osjetiš sve što si nekoć osjećao u grudima Osvježi prošlost sjećanje održi budnim Da ne čudiš se čudnima, čuda su u ljudima Čudna sudbina me zbunila, ludilo me obuzima Gubim sav zrak i vrijeme mi ga uzima Guši me ko astma i plaši me ta pojava Žudim za prošlošću ali ona se ne ponavlja Dolazi samo slika ali razlika u bojama Obasjana i jasna svejedno ne znam tko sam ja Prijatelj il uspomena dajte da vam objasnim Oprostite ako bio sam vam samo prolaznik Misli na jučer živi sutra bez bojazni Možda staze nam se spoje i sretnemo se ko zna gdje Vrijeme ono mijenja dosta toga Postoji život Postojati će i prolaznost Kad premotam film unatrag tad skontam šta se desilo 100 stvari se promijenilo brzo da nismo svjesni tog prestiglo nas djelo naših ruku što smo nesvjesno napravili teško prihvatili da je prekasno vrijeme je ko rijeka, iskustva kao vjetar jebeš sve tajne svijeta, na kraju nisi sretan osvrni se na sve, opet prođi kroz te hodnike što vode te kroz godine sto glasova što zovu te vidiš blijede slike lice, očiju što bodre te upozoravaju na korake pogrešne odluke mijenjaju se stvari u glavi ti se počne maglit sjećanje na prošlost vrijedno jer ju ne možeš vratit vrijeme razilazi ljude, ruše se mostovi odaljava jedno od drugog, stvara suprotnosti rijetko kom bitan nekom ipak si 100% osto sjeti se vremena kada bili ste si oslonci dali gaziš to il maziš to što posto si vrijeme te zgazilo a žališ još za prošlosti... Vrijeme ono mijenja dosta toga Postoji život Postojati će i prolaznost... Svaka sekunda nosi promjene Nove poraze pobjede a ljude pretvara samo u prolazne face Ljudi dolaze, odlaze naprosto šetaju kroz život Pa i ti u njihovim životima bivaš samo šetač I Ponekad pitaš se dok noge same kroče Kroz živote stotine ljudi jesam li zatočen Shvaćaš da nešto ne valja ko prazna obećanja Bezizlazno tražiš izlaz koji vodi u sjećanja prisjećaš se starih lica, događaja koje poznaješ od nekud ali neke grozne misli teku tobom tada spoznaješ da više nisi ona ista osoba boli al da zaustaviš bol nisi sposoban ko sam ja? Vrijeme leti a ti kontaš proći će tuga koja ne prolazi kao ni dosada stanje uma kao opsada koju nemožeš spriječit jer sada i sam si dio te odvratne kolotečine isprazan jer osjećaji sad su sjene a posljedice ti govore negativac je vrijeme i pošto ga nemoš vratit ti ostaješ samo patnik u nadi da će i drugi shvatit što shvaćaš ti vrijeme uzima bez povratka ono što ti je najdraže otima vrijedne stvari jer baš one čine čovjeka sve dok tebi najdraži ne shvate da trate sekunde minute sate vrijeme uzimat će bestidno a ti ostat ćeš šetač i doće tu novo sutra kao i još jedna u nizu od onih mrtvih ljuštura zaboravit bitne i šetati tuđim životima ko stotine drugih što šeću bezbrižna sirotinja... Vrijeme ono mijenja dosta toga Postoji život Postojat će i prolaznost...