DayliMusique

SAFET ISOVIC - SA GRADACCA BIJELE KULE

Uploaded by: bilicvit
Video Description:
Musa
Ćazim Ćatić SLOBODO SLATKA I DRAGA "Slobodo slatka i draga, najljepša edenska vilo, Kojoj na čelu vazda trepti sunca sjaj, Što srce čovjeku grije i ptici snaži krilo, Da zraka talasom pliva ko laki uzdisaj! Ti čudotvorja si puna ko štaka kojom Kelim Na valu bučnog Nila krvav je stvarao
plam, A ti si bijela ruka pod čijim cjelovom vrelim života znak je davo i tvrdi sinajski kam. Kud tvoja kroči noga, tu miris-cvijeće cvati, U hladu tvojih krila vječit caruje dan; Bogalj i silni gavan ime ti zvijezdama zlati - I kada o tebi sanja, najslađi to mu je san. Za te je, slobodo sv
eta, u termopilske klance Hrlio u krilo smrti spartanskog ponosa cvijet, Kadno je perzijski despot u teške okovo lance Snažne duhove pontske, htijući satrti svijet. I slavni djedovi moji tako su ginuli za te, Na tvom braniku vazda prsa im bijahu zid; Ah, ti si grlila nekad moje čelik-Hrvate I s
vojom oštrila rukom mačeva njihovih brid. Na ravnom Duvanjskom polju ti alem-krunu splete Našemu prvom kralju, oj zlatni sance moj! Najdraži to mi je listak povijesti naše svete, Jer tada Hrvat vitez u svom bijaše svoj. Željezna njegova ruka bezbrojne vojske svlada, Pred njom je narode mnog
e hvatao trepet i strah,- I gordi mletački lav je plačao harač nam tada, Prijestolju našem sjajnom ljubeći podnožja prah. I naše plovljahu lađe pučinom Adrije plave, U mednoj hrvatskoj rijeci s njima se orio poj Hrabrih mornara naših što ih je put bajne slave Vodio kroz strašnu buru lik
arhanđeoski tvoj. Ah, to je davno bilo! Stoljeća prođoše mnoga I tamnim prekriše plaštom tvojih nam stopa trag: Kad je međ krvnom braćom prestala carevat sloga, Zlobni je Arapov unuk na rodni kucn'o nam prag. I tada, slobodo zlatna, njegova prljava ruka Međ nama iskopa tebi dubok i leden
grob - I od tog kobnog časa do danas u moru muka Hrvatski narod je bio - tuđa sluga i rob. I sada jedan ga dušman ognjenim bičem prži, Poput vampira pijuć znoj mu toplu i krv; Dušmanin drugi i sad mu viš glave handžar drži S osmijehom punim zlobe, spreman komadat strv. Al zlatno doći ć
e doba kad će hrvatske svijesti Na našem ognjištu opet zabuktat žarki plam I ti ćeš s hrvatstva dragog teške okove stresti, A složna braća tebi zidat ce veleban hram. Ah, ja ću možda tada u hladnom grobu biti Ali ću osjećat opet tvoj životvorni dah; Slobodo, tebi u slavu himnu će vit
i Na nebu duša moja i mrtvi pod zemljom prah! ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~